Pa mogu dalje da nastavim naslov: čekam ljubav svog života, čekam nasledstvo, čekam veću platu da bih se oženio, čekam svoj stan da bih pravio decu, i tako u nedogled...
Da krenem redom. Posao se ne čeka, već se
traži. Ili u još boljem slučaju - stvara. Naravno da nije lako, naravno da
živimo u nestabilnoj državi, u nestabilno vreme, naravno da ne mogu svi da
pronađu posao u struci, ali rečenicu: „čekam posao“, nikada nisam razumela.
Mislim da je sto puta bolje da se radi bilo šta, nego da se ne radi ništa. I da
se čeka. A za neke je očigledno ispod časti da rade, pa im je lakše da do
tridesete žive sa roditeljima, i da dobijaju od istih džeparac. Primera za rad
je bezbroj, od fizikalisanja, preko podučavanja, do direktne prodaje bilo kojih
proizvoda, zavisi šta nam leži. Tu je naravno i prekvalifikacija, ukoliko
vidimo da naša struka ne prolazi, učenje stranih jezika, sa kojima uvek, i u
svako vreme, može da se radi, i najvažnije – zaradi.