Ja sam zaključila da postoji više vrsta
prijateljstva. Kao i da ljudi imaju prijatelje od malih nogu, ali i prijatelje
u različitim životnim ciklusima i fazama, kao i da se oni uvek stiču.
Da se razumemo, ovde ne mislim na drugarice,
komšinice, koleginice i ostale ljudi sa kojima "blejimo“, tračarimo, i
izlazimo. Mada i među nabrojanim grupama čovek može da ima i prijatelja, ali ne
nužno. Ovde mislim na ljude sa kojima delimo intimne detalje iz našeg života.
Prema kojima osećamo empatiju. Sa kojima delimo i dobro i zlo, od kojih učimo,
koje učimo, sa kojima se razvijamo i napredujemo.
Kada sam bila mlađa živela sam u iluziji da
su sva prijateljstva večna! I da se ne menjaju! Zamislite to? Kakva divna
ideja. Ali potpuno neostvariva..
Prva razočaranja su bila najbolnija. Boli
pomisao da je to to, da više nema šanse za bliskošću, za poverenjem. Boli ideja
da se menjamo, da se menjaju ljudi oko nas, da nam se mimoilaze sistemi
vrednosti, stavovi, razmišljanja. Da se odjednom više ne razumemo. Da smo odjednom
tako različiti...
A onda se desi nešto sasvim neočekivano! Dođu
novi ljudi. Ili, još zanimljivije, vrate se stara draga lica, koja smo u
međuvremenu izgubili u ovom vrtlogu života. I u čoveku se ponovo rodi nada i
radost. I ponovo verujemo, ponovo se dajemo, i ponovo o nekom mislimo.
Naučila sam da ružne stvari ljudi lakše prate
i u njima učestvuju. Tu su za vas, zovu vas, pitaju kako ste, teše, kupuju
voće, slatkiše, sve po PS-u. Ali kada je učestvovanje u lepim događajima u
pitanju, to je prava i retka umetnost! Gotovo da mora da se poklopi da je i taj
prijatelj u plus fazi da bi mogao da isprati sve pozitivno oko vas. Retka je
sposobnost i veličina da ljudi budu privatno loše, a da prate vaše dobro
raspoloženje.
I tu je
najveća zamka gubljenja prijatelja! To razmimoilaženja plus i minus faza u
životu! To se teško razume, i još teže se vidi suprotan ugao.
Prijateljstvo se neguje. Čuva. Ali najvažnija
stvar je prihvatanje promene! Ukoliko je neko bio u našem životu svaki dan, a
sada više nije, ne znači da nam više nije prijatelj! Samo su se okolnosti
promenile! Kvalitet apsolutno može da ostane isti, možda i da postane bolji.
Neko dobije dete, neko počne da radi još jedan posao, neko se brine o bolesnom
roditelju, pa više nema slobodnog vremena! Ili se jednostavno posveti sebi. Što
bi stariji ljudi rekli:“Sve je to život.“
Za mene je prijatelj osoba koja me voli, koja
me poštuje, koja mi misli dobro, koja je iskrena u svakom trenutku bilo da se
radi o dobrim ili lošim vestima, koja me podržava, koja i moje nespretne greške
razume i polazi uvek od toga da imam dobru nameru! Ne moramo da se čujemo svaki
dan, ne moramo da se vidimo jednom nedeljno. Samo da znam da je taj neko tu...
Šta je za vas prijateljstvo?
Za mene je prijateljstvo kada mi je najteze da se obratim prijatelju i budem prihvacen sa razumevanjem. Postoje razliciti nivoi prijateljstva, ali oni pravi nikakvim novcem se ne mogu platiti. Prijateljstvo treba negovati. Zao mi je ljudi koji nemaju prijatelja. To je tuzan zivot.
ReplyDeleteSlažem se sa svima što ste naveli!
ReplyDeleteVeliki pozdrav!