Thursday, June 28, 2012

ŠTA SI TI, „VI“ ILI „TI“?


  Lepo je Popaj pitao svoju Olivu ovu, tako čuvenu, rečenicu! Ne zna čovek, i bonton se često menja. Vidi on da su se zbližili, pa je pomislio da sa Vi, može da pređe na Ti! 


Mornar Popaj: "Da li bi Vi, mislim, Ti,...šta si Ti, Vi ili Ti"?


  Šalu na stranu, ovo je tema o kojoj vrlo, vrlo često, i ozbiljno razmišljam! I ma koliko me svi, sa kojima pričam o ovome, upućivali na pravilo: persiraj svima koje ne poznaješ, ili ne poznaješ dovoljno, starijima od sebe, nadređenima, i tako redom, ja mislim da to nije jedino moguće. Radi se o tipu ličnosti,  sigurna sam.

Friday, June 15, 2012

POTUĆI SE ILI DOSTOJANSTVENO POKAZATI LIČNU KARTU?


 Prodala sam auto!

  Ne, neću da vam kukam na tu temu, samo moram da vam objasnim odakle ja u autobusu gsp-a. Eto, rešila sam i to da probam! Imam bus plus kartu, ne mogu da je prodam i sipam za tu lovu gorivo, pa što da se malo ne provozam? Kažu – ima i klimatizovanih buseva! Za svaki slučaj sam kupila lepezu...

  Vraćala sam se pre neki vikend sa Kalemegdana. Prvo prevozno sredstvo u koje sam ušla bio je tramvaj br.2 u kome je RADILO GREJANJE. Da, da, na 30 stepeni. Vreo vazduh, svi stojimo jedva dodirujući usijane držače, a stolicama niko nije smeo da priđe - peče! Srećom pa sam išla kratko. Na Železničkoj sam presela na tramvaj br.12, koji je bio u boljem stanju. Nije bilo klime, ali ni grejanja, plus je napravljena blaga promaja. I na kraju, kao jagoda na šlagu torte, 23ka i to ova nova, klimatizovana. E tu sam lepezu odložila u tašnu i sela. Kao dama.

  Stanica u Požeškoj, preko puta City halla. Sedim, nemam lepezu, klima radi, smeškam se gospođi preko puta mene, opuštam se i razmišljam kako sam napravila dobar potez što sam rešila da se vozim busom. Vadim slušalice i mobilni iz tašne, puštam muziku, kad ono: svi pogledi okreću se ka ulici, oči razrogačene, svi vidno šokirani, rukom dodiruju grudi uz zvuk „tup“. Sa zadnjeg dela autobusa čuju se pubertetski uzvici: „To majistore!“. Šta ću, pogledam i ja. Bolje da nisam...

Thursday, June 7, 2012

ŠTA LI JE TO: ZDRAV IZLAZAK (CLUBBING)?


  Ja bih volela da češće izlazim. Ali ne mogu! Sutra ne funkcionišem! Na žalost nemam toliko slobodnih dana koje mogu da provedem ceo dan u krevetu. A čak i da imam, to ne bih želela!

  Jaoj kada moja ekipa pročita ovaj tekst, gotova sam, zezaće me stalno! Reći će da sam „prava baba“ i na papiru. Ali šta da radim kada se tako osećam!

  Kada sam prvi put bila u Londonu, dva meseca, učila sam jezik u jednoj školi. Svaki dan sam imala časove po četiri sata. Ti časovi bi mogli da budu tema za poseban post - kako se ZAPRAVO UČI strani jezik, a da to ne uključuje bubanje nepravilnih glagola unedogled! Ali o tome drugi put, obećavam. 

  U Londonu sam već prvi dan upoznala sjajnu ekipu. Svi smo došli sa različitih krajeva sveta, sa istim ciljem. Ta druženja su bila vrlo posebna. Za samo par dana čovek može da se jako zbliži sa nekim u takvim okolnostima. Nema porodice, prijatelja iz domovine, šta ćeš - kud ćeš, situacija te natera da sa novim ljudima podeliš neke intimne detalje ili brige iz života. I tako nastaju duboka i divna prijateljstva, neka i za ceo život! Ali, ni to nije tema! I o tome neki drugi put! :)

  Sećam se dobro početka boravka. Dogovarala sam se za prvi izlazak sa drugaricama iz Poljske i Bolivije, njih dve su bile duže u Londonu i znale su par dobrih klubova u centru gde se pušta salsa. Plan je bio da se nađemo u 18:00h na jednom od glavnih trgova. Krenula sam metroom i pri izlasku u centru doživela pravi šok: oko mene su svi bili doterani, devojke u svečanim haljinama, u cipelama na štiklu, momci u elegantnim pantalonama i košuljama.