Sunday, September 16, 2012

AGROBANKA, ILI MAZANJE OČIJU?

  Ja ne pratim ovu aferu oko Agrobanke, kao što nisam pratila ni onu situaciju kada su Džajića hapsili.

  Ne kažem da tu nema razloga da se diže prašina, ali smatram to posebnom vrstom manipulacije, demagogije, i mazanja očiju. To su, po mom mišljenju, žrtvena jagnjad.

  Mislim da svako od nas zna barem 10 firmi u gradu, i šire, u kojima nešto oko poslovanja ne štima, u kojima se krši zakon. Da li radnici nisu prijavljeni, ili su prijavljeni na minimalac a ostalo dobijaju na ruke, ili jednostavno ne postoji plaćanje za prekovremeni rad, ili se otpuštaju trudnice, ili bilo koji drugi oblik nipodištavanja radnika. 

  Pa, ako svi mi to znamo, kako je moguće da oni koji su zaduženi da takve ljude privedu pravdi, to ne znaju?

Wednesday, September 12, 2012

NOVE OLIMPIJSKE MEDALJE STIGLE U NAŠU ZEMLJU! DRŽAVO, STIDI SE!


Ovo je zemlja u kojoj invalidi ne postoje. 

  Kako odem van zemlje, tako vidim ljude u kolicima, koji potpuno neometano žive svoje živote: rade, letuju, izlaze, zabavljaju se. I onda se zapitam, kako to da u Srbiji njih nema? 

Ne, ima ih. Ali su NEVIDLJIVI. 

Sunday, September 2, 2012

KO JE U PRAVU? ILI: "PROSVETARI", ŠTA TO RADITE?



Štrajk prosvetnih radnika asocira me na paradu ponosa.

  Kako pročitam koji tekst u medijima, i odem na "komentare", tako naletim na pljuvanje, mržnju, pretnje, i opet na pljuvanje, mržnju i pretnje. Toliku količinu mržnje jedino sam još videla u oktobru, kada su se gajevi borili za svoja prava. 

  Nema potrebe da se posle bilo ko iščuđava zbog toga što se deca prema nastavnicima ponašaju sa nepoštovanjem. Ako se cela zemlja prema njima tako ponaša, deca mogu samo da ih oponašaju.

Saturday, September 1, 2012

MAMA, VIDI ME! ILI, FENOMEN REALITY EMISIJA!


  Nećete verovati, ali ja smatram da pojava mnogih realitija - uopšte nije tako loša! Za narod, naravno! Mislim da postoje mnogo lošije varijante kupovine socijalnog mira: stalno serviranje crne hronike, stavljanje pojedinaca i njihovih života na stub srama poput žrtvenog jagnjeta, manipulacija politikom i tako dalje.

  Dok ljudi gledaju reality, mogu da vide poznate baš onakve kakvi oni zapravo jesu: obični ljudi, kao i svi drugi. Nema hiljadu i jednog fotošop filtera, nema laži o idealnim porodicama, i idealnim odnosima sa decom. Gledaoci, lepo shvataju, da sve ono što se dešava u njihovoj kući, u njihovoj komunikaciji sa bližnjima, postoji i u kući njihovih „idola“. Mislim da je to korisno. Još ako gledaoci uvide da je život i odnos sa partnerom koji oni imaju skladniji, mirniji, i harmoničniji od života poznatih ličnosti, a da su im deca vaspitanija od dece ljudi sa malih ekrana – na konju smo svi! „Win win“ situacija!

  Ono što NE razumem jeste kako IKO pristane da učestvuje u reality emisijama?