Stare narodne poslovice zapravo su osmišljene
u današnjem duhu: kaži ono što hoćeš u 140 karaktera, neka to obuhvati suštinu
i neka gađa u centar mete. Evo jedne: “Moramo jedino umreti, i roditi se goli“!
38 karaktera!
Svi to stalno zaboravljamo. I jurimo: sami
sebe, svoje rokove, podsetnike, alarme, zaduženja; precrtavamo: spiskove,
liste obaveza; uzvraćamo: pozive, poruke, mailove, lajkove, tvitove, frend
rikvestove; i na kraju dana – šta nam ostaje? I dalje onaj dobro poznati osećaj
brige da smo nešto zaboravili.
Nije li ovo noćna mora 21. veka u koju svi
upadamo i nikako da se iz nje probudimo?