Tuesday, July 24, 2012

U INAT SVEMU!


Živim i dalje u Srbiji. Iz inata. 

  Iz inata neću da živim u nekoj tamo zemlji, gde su rasprodaje takve da mogu da platim samo 20% od cene proizvoda, i da gotovo svaki artikal nađem u broju m. Neću! Baš hoću da platim punu cenu. U inat!

  I neću da znam kada će tačno doći sledeći autobus, hoću da se iznenadim! I šta će mi metro? Ne bih ni išla njime. U inat!

  E baš neću da idem tamo negde gde se moja profesija plaća dva ili tri puta više, i gde bi svaki honorar posla koji radim „sa strane“ bio petodupli. Baš neću! U inat.

  Iz inata neću ni da razmišljam šta bi bilo da sam rođena baš negde tamo, da sam tamo ovoliko učila, ulagala u sebe, i trudila se! Šta me briga. Iz inata mi je i ovde dobro!

  Iz inata čak i u ovoj zemlji kupujem knjige, idem u pozorište i bioskop. Iz inata svake godine idem na letovanje, i zimovanje. Kako? Magijom! 

Iz inata radim svoj posao najbolje što umem. Baš tako hoću!

  Svaki put kada pređem granicu bez vize u pasošu – radujem se! U inat svima! To je moja sloboda, ma šta neko da kaže.  I u inat je maksimalno koristim.

Hrabrost? Ludost?

  Ili je to samo moja lenjost. To da ne mogu da zamislim da idem sve iz početka. A i što bih? Neću iz inata!

 A možda ovo još uvek nije najdublje dno koje možemo da dotaknemo?

  Nisam ja u zabludi da je tamo negde nužno dobro, bolje, idilično. Možda sam samo, dok pišem ovaj tekst, nadahnuta informacijom da i susedi imaju bolje plate, a iste cene. Ah, to je tako blizu, korak od nas...

  Ali i za to me baš briga. Iz inata sam tu gde su mi koreni, porodica, prijatelji. I ostajem tu do daljnjeg. Predpostavljate – iz inata.

  Lepo onomad Tasovac reče – u inat svima, i uprkos svemu. Razumem ga skroz.

Iz inata neću da budem ta koja je ugasila svetlo za sobom. Bar ne još neko vreme...

6 comments:

  1. Bar ne jos neko vreme...Pre ili posle, vreme dodje.

    ReplyDelete
  2. Ja i dalje, izgleda, imam ružičaste naočare, i maštu, da možda to ne uradim nikada. Vreme će pokazati...

    ReplyDelete
  3. Nemoj da ideš nigde. Boravila sam i na Zapadu i na Istoku, negde duže, a negde kraće, ali dovoljno da dobro upoznam život svakodnevnih ljudi. Veruj, jedino je lako inatiti se u svojoj zemlji:)

    ReplyDelete
  4. Davnih dana sam i sama na svojoj koži osetila to što kažeš, i donela odluku da budem ovde. Ali u poslednje vreme tu odluku, po prvi put od tada, preispitujem...
    Treba mi ovakav podsetnik :)
    Hvala na komentaru Snežana! :)

    ReplyDelete
  5. U Americi, na primer, ako se neko inati, jednostavno dobije otkaz. Inacenje se nekad smatra razmazenoscu! Ipak svi to povremeno radimo.

    ReplyDelete
  6. U Srbiji je Branko, po mom mišljenju, inat najveća pokretačka snaga. Odatle kreću promene, pobune, ali i pobede u sportu. Bar ja tako razmišljam :)

    ReplyDelete