Inspirisana tekstom sa jednog sajta, koji je napisala mama jednog osmaka, i u kome govori da su rešenja i za srpski i za matematiku bila dostupna na pijacama, pored martketa, u blizini škola i crkava, ne mogu da se ne zapitam: a zašto su svi ćutali?
Da li smo mi toliko ogrezli u korupciju, da
smo postali toliko neosetljivi, i da li nam se prag tolerancije spustio tako
nisko, da gazimo sva moralna načela, i to, pred našom decom?
Kako to da nijedan roditelj o svemu ovome
nije obavestio medije? Kako niko nije napisao facebook status: e ljudi, vidite,
evo testova koji će biti za koji dan, hajde to da prijavimo, hajde to da
zaustavimo?
Nikoga ne napadam, samo glasno razmišljam.
Razmišljam da pravda, kao reč, i kao značenje te reči, u ovoj zemlji više ne
postoji. Bilo da je reč o roditelju deteta koje se mesecima spremalo za ovaj
ispit, bilo da je reč o roditelju deteta koje se nije spremalo, ako su znali,
trebali su da kažu. I da decu nauče lekciju. Jer, nije važno hoće li upisati
srednju školu, a naravno da hoće, kriterijumi su pali na najniže moguće grane,
a u srednjim školama ima više mesta nego što ima dece. Važno je da deca nauče
šta valja, a šta ne valja. Da ih naučimo. A ne da ćutimo. I učimo ih da varaju.
Ja nisam za ovo znala do momenta dok nije
odložen test iz matematike. Da sam znala, šta bih radila? Da li bih rekla? Da
li bih stavila informaciju na društvene mreže? Bih. Ali, ja nemam dete. Nemam osmaka u kući, koga
učim jedno, a oko njega se dešava drugo. Nemam dete koje mi svaki dan
objašnjava da sa mojim vaspitanjem ne prolazi dobro...
Ja se sećam čuvenih "pandurskih“
testova, koji su kružili za pismeni deo testa iz vožnje. Svi smo ih imali. I zaista su mi se
upravo ta pitanja pojavili na polaganju. Da li sam se oslonila samo na to? Nisam. Učila
sam iz knjiga. Celo leto. Da li sam nekom nadležnom rekla da postoji "provaljen“
test? Nisam. Zašto? Ne znam. Valjda zato što ovde nije sramota varati. Nije
dovoljno sramota. Zato što sam se plašila. Zato što to nije moja stvar...
U Americi, na primer, potpuno je drugačiji sistem
ocenjivanja. Ne može svako da ide na koledž, i ako neko vara, ako ga neko od
učenika vidi, odmah ga prijavljuje profesoru. To je tamo normalno. Što bi neko učio i
mučio se, a drugi prošao lako. A nema mesta za sve. Tamo je jača borba. E TO
ovde treba da se menja. Način razmišljanja. To da neko nije štreber ako uči,
ili ako nekoga prijavi da vara. Jer, nije dobro varati. Znamo li to?Ili smo zaboravili?
Kada promenimo svest, tek tada možemo da očekujemo da se ovako nešto ne desi. Za ovo nije kriv samo Ministar, iako mora debelo da se zamisli nad svojim mandatom, niti samo
Vlada, krivi smo mi. Kako je davno rekao Balaševoć: krivi smo mi, koji smo ćutali... http://www.youtube.com/watch?v=4GheBnicTt8
No comments:
Post a Comment