Saturday, July 13, 2013

ZAŠTO SAM POČELA DA PIŠEM BLOG?


   Sredinom maja, slavila sam prvi rođendan bloga. Kada se osvrnem, mogu samo da vam kažem da sam jako zadovoljna, i srećna, što sam se pokrenula u blogosferi.

  Prvi razlog zbog kog sam otvorila ovaj blog, bio je promocija knjige „Foliranja“ https://www.facebook.com/Foliranja?fref=ts Par meseci pre nego što je knjiga ugledala svetlost dana, a kada je bilo već izvesno da će izaći iz štampe, pomislila sam da je ovo odličan način za promociju. I mislim da nisam pogrešila. Preko društvenih mreža, imam šansu da delim sa ljudima moja razmišljanja, kroz tekstove o svakodnevnim stvarima, svi vi imate priliku da vidite moj stil pisanja, kao i ponešto o romanu, i da se možda odlučite, da baš njega, u moru ponuda, pronađete, izdvojite vreme i pročitate. 

  Drugi razlog je taj što oduvek volim da pišem kratke forme, a blog sam videla kao motivaciju. Ako nešto mislim, osećam, imam jasan stav povodom nekog događaja, ovo je mesto gde to mogu da napišem, a i da podelim sa ostatkom sveta.

  To su dva osnovna razloga za pokretanje ove priče, a sada dolazimo do onoga najvažnijeg, naročito za vas koji se dvoume da li da otvore blog: šta sam ovim dobila?

  Najviše: razmenu mišljenja! Saznanje da, ma koliko nam se čini “da smo u pravu“, postoji “tamo neko“ ko se ne slaže sa nama. Upravo kao i u stvarnom (ne virtualnom) životu. I tada shvatamo da postoji mogućnost da se nekome ne dopadne naš stil pisanja, naš način razmišljanja, a da možemo da mu se ne dopadnemo, samim tim, ni mi. I ko do sada nije to naučio, ovde će imati odličnu priliku. Takođe, naravno, da ima puno ljudi koji misle i osećaju slično, ili isto, kao mi. To nas dovodi, svaki put, do toga da svoj stav, koji ovde iznesemo, još jednom preispitamo. Nekada može da se dogodi i da nas neko razuveri u nekom našem stavu, ili da naučimo nešto novo, što je sjajno, zar ne!

   
  Takođe, kroz blog, susrećemo se stalno sa drugim blogerima, kao i ljudima koji konzumiraju tekstove sa blogova, i tako širimo krug ljudi oko sebe. Što je takođe sjajno!

  Iz mog iskustva, najbolje je da otvorite blog i fokusirati se na jednu oblast, u kojoj ste profesionalac, i pišite samo o tome. Tako dobijate jasnu ciljnu grupu. Varijanta mog bloga: “svašta mila okusila“, dovodi do toga da neko čita moja razmišljanja, jer su to baš Moja razmišljanja, što znači da taj neko mora da bude zainteresovan baš za moj ugao gledanja, a da bi neko bio zainteresovan, mora da mu bude stalo do istog. Do toga je, naravno, teško doći, ali ja se ne opterećujem. I nakon godinu i kusur dana, ova forma bloga je za mene idealna, jer mi daje potpunu slobodu što se izbora tema tiče. 

  Divno je što neko svaki dan ovde svrati, što me čitate na svim kontinentima, u mnogim, mnogim državama (oko 45 tačnije), i nadam se da će se naše druženje nastaviti. Hvala vam!

  Nekada pišem često, nekada manje često, nekada dugo ne pišem, ali i to je deo procesa pisanja. Zato ga i volim :)
 
Kao i svoj blog, koji me ispunjava, i inspiriše da pišem, i pišem, i pišem...

2 comments:

  1. Otkrih te, danas tek. Pa samo da to objavim, kolko da se upoznamo, a ima da te čiiiitam, dugo je leto. Pozdrav.

    ReplyDelete