Monday, September 30, 2013

JESENI, DOBRO NAM DOŠLA!



  Ako bi se igrali slobodnih asocijacija, na reč jesen, većina ljudi bi odgovorila: siva. Ili: depresija. Ili već nešto slično tome...

  Za mene jesen ne predstavlja bilo šta negativno. Naprotiv. Jesen nas tera, mimo naše volje, da ostanemo sami sa sobom. Da se umirimo. Da provedemo vreme nasamo sa svojim mislima. Da li me to plaši? Uvek! Ali, naučila sam da nakon razgovora sa samom sobom, uvek izlazim kao pobednik. 

  Usamljenost i samoća nisu isto. Samoća nas tera da čujemo svoj glas. Svoj unutrašnji glas. Onu devojčicu u nama, koja uvek zna šta je najbolje za nas, ali je pri gužvi i galami koja nas ukružuje, retko čujemo. I katkad se dogodi da zaboravimo na nju. 

  Zato u jesen, kada nebom više ne šara sunce, kada krošnje ne mame naše poglede jarko zelenim bojama, kada mirisi ne golicaju naše noseve, ostajemo ogoljeni. Ogoljeni pred sobom.

  Prihvatite taj izazov ovog sivog godišnjeg doba. Jeste zastrašujuća ta tišina, koju kadkad prekine zvuk kišnih kapi koje se odbijaju o okvir prozora. Primirite se. Slušajte. Kada strah nestane, videćete sebe. Čućete sebe. 

 Iz tog mira nastaju najlepše ideje. Najčvršće odluke. Najtrezvenije misli.

 Jeseni, dobro nam došla!!

No comments:

Post a Comment